Izmjena Očenaša bio bi ubod u samo srce Evanđelja i Crkve

Kako čujemo u vijestima na svim TV postajama (npr: https://vijesti.rtl.hr/novosti/svijet/2755921/papa-franjo-zeli-promijeniti-tekst-ocenasa-prijevod-nije-dobar-jer-bog-nas-ne-dovodi-u-napast/), Bergoglio razmišlja o promjeni dijela teksta Očenaša u kome nas Isus poučava da molimo: I ne uvedi nas u napast.

Mi smo ti koji upadaju u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo – kazao je papa Franjo u emisiji “Oče naš” (Padre nostro) talijanske televizijske postaje TV2000 u srijedu navečer. (https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-franjo-ocenas-promjena-napast-1212430)

Sa svih strana pljušte pohvale za ovu inicijativu, ugledni hrvatski svećenici i biskupi čak su ponudili i neke svoje prijedloge za zamjenski izraz (kao npr: “Ne dopusti da budemo uvedeni u napast, ne dopusti da budemo izloženi napasti, ne dopusti da padnemo u napast.itd itd)

Zapanjujuće je da nitko od više ili manje uglednih svećenika ili biskupa ili kardinala ne staje otvoreno u obranu svoga Učitelja koji je jasno i glasno rekao da molimo: I ne uvedi nas u napast, kako su filigranskom preciznošću evidentirali i Matej i Luka!

Obrazloženje je da se radi o krivom prijevodu, koji nije baš u skladu sa onim što je naš Gospodin htio poručiti. Pa evo da vidimo kako to izgleda u grčkom, kojim je pisan Novi Zavjet:

Ili recimo kako to izgleda u službenoj Bibliji Crkve, latinska Vulgata:

Et ne nos inducas in tentationem,

Dakle Isus jest rekao I ne uvedi nas u napast!

Znači ne stoji tvrdnja da se radi o krivom prijevodu. Dakle, Isusove Riječi žele se zamijeniti ljudskim riječima koje bi trebale bolje od samog Isusa opisati što Isus želi od nas, kako da molimo!

I to ne bilo koje Riječi, nego one koje su najčešće odzvanjale Crkvom i svijetom u ova dva tisućljeća! Promisli samo dragi čitatelju, nas sada netko hoće uvjeriti da su svi sveci, svećenici, biskupi, kardinali, pape, časne sestre, teolozi, učitelji u ova dva tisućljeća molili krivo! I dakako naši roditelji i njihovi roditelji i svi vjernici u ova dva tisućljeća!

Što znači da su i sve Svete Mise u ova dva tisućljeća prema Bogu Ocu upućivale krivu molitvu!

I da su Evanđelja tj. Biblija neispravna!

Da vidimo što kaže Katekizam Katoličke Crkve:

VI. "Ne uvedi nas u napast"

2846 Ova prošnja seže u korijen prethodne, jer su naši grijesi plod pristanka na napast. Molimo našeg Oca da nas u nju ne "uvede". Teško je grčki izraz prevesti jednom riječju: znači "ne dopustiti unići u", "ne dopusti da podlegnemo napasti". "Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga" (Jak 1,13). Naprotiv, želi nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh. Uključeni smo u borbu "između tijela i Duha". Ova prošnja moli Duha razlučivanja i jakosti.

2847 Duh Sveti nam omogućuje razlučivati između kušnje, nužne za rast unutarnjeg čovjeka, što vodi k "prokušanoj kreposti" (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo također razlikovati sto je "biti napastovan" a sto je "pristati" na napast. Konačno, dar razlučivanja razobličuje varku napasti: prividno, njezina je ponuda "dobra, zamamljiva za oči i poželjna" (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt.

Bog ne želi nametnuti dobro, on želi slobodne ljude (...). U određenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, cak ni mi sami, ne zna sto je nasa dusa primila od Boga. To nam otkriva kusnja, i tako nas uci da upoznamo sami sebe i na taj način, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila.

2848 "Ne ući u napast" uključuje odluku srca: "Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (...). Nitko ne može služiti dvojici gospodara" (Mt 6,21.24). "Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo" (Gal 5,25). Tim "pristajanjem" uz Duha Svetoga Otac nam daje snage. "Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati" (1 Kor 10,13).

2849 Međutim, ta borba i pobjeda nisu moguce bez molitve. Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na početku i u završnoj borbi agonije. Ovom prošnjom našemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa svojom borbom i agonijom. U zajedništvu s njegovom, postojano se naglašava budnost srca. Budnost je "čuvarica srca". Isus moli Oca da nas "čuva u svom imenu" (Iv 17,11). Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka potiče na tu budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski značaj u odnosu na konačnu kušnju naše zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. "Evo dolazim kao tat. Blažen onaj koji bdije" (Otk 16,15).

A o tome kako fantastično, na primjerima Adama i Eve te Joba, ovaj zaziv objašnjava veliki papa Benedikt XVI, možete pročitati ovdje. Izdvajam samo sažetak teksta:

Stoga, kada molimo šestu molbu Očenaša, u našoj molitvi mora biti zadržana spremnost da na sebe uzmemo teret kušnje, koji je određen za nas. S druge strane, ta je molba upravo molba da nam Bog ne odmjeri, više nego što možemo nositi, da nas ne ispušta iz ruku.

Njome Bogu govorimo:“Znam da su mi potrebne kušnje da bi moje biće postalo čisto. Ako mi ti šalješ te, ako – kao kod Joba – Zlomu daješ dio slobodna prostora, onda misli, molim te, na ograničenu mjeru moje snage. Ne uzdaj se previše u mene. Nemoj previše proširiti granice unutar kojih smijem biti kušan i budi mi blizu sa svojom rukom zaštitnicom kada mi kušnja postane preteška. U tomu je smislu sveti Ciprijan izlagao ovu molbu. On kaže: kada molimo“i ne uvedi nas u napast“, izričemo znanje da „Neprijatelj protiv nas ne može ništa što mu prethodno nije dopušteno tako da u svojoj bojazni možemo Bogu upraviti i svoje predanje i svoju pozornost jer lome nije dopušteno činiti ništa za što mu prethodno nije dano ovlaštenje“ (De dom. Or.25).

Da sada ne ulazimo u bezbrojna tumačenja i meditacije svetaca i teologa tijekom ova dva tisućljeća na temu ove prošnje koju nas je Gospodin naučio (to neka ostane svakom čitatelju da sam istraži), dovoljno je pročitati gornje tekstove da se uvidi kako zaziv glasi upravo onako kako je Isus naumio da glasi i da NIJEDAN ČOVJEK NEMA PRAVO IZMIJENITI ISUSOVE BOŽANSKE RIJEČI za ljudske koje bi više bile u skladu sa onim što bismo mi željeli čuti!