Crveni zmaj se vraća! Sve ide kako je i navješteno Otkrivenjem i Knjigom Istine!

Ali znajte ipak, da je Crveni Zmaj, o kojemu ste bili obaviješteni prije nekog vremena, sada ustao, skromno, ali sa smrtonosnom namjerom, da proždere kršćane širom svijeta.

Pošto je on tako dugo strpljivo čekao, on će sada nasrnuti i – sa vatrom iz njegove gubice – uništiti sve što predstavlja štovanje Mene, Boga Svevišnjega, i Moga ljubljenoga Sina, Isusa Krista.

Europa će biti njegov prvi cilj – a onda Ujedinjene Američke Države.

Komunizam će biti uveden i jao onome, koji se usprotive sili Crvenog Zmaja.

(Knjiga Istine, 14.2.2012. - Bog Otac)

Uskoro će se prepoznati znak komunizma pod posebnim znakom koji će se pojaviti u crkvama, koje ostanu otvorene, u medijima, na odjevnim predmetima, u filmovima – i ovaj znak će s ponosom nositi oni na visokim položajima. Smatrat će se kao znak časti i biti će otvoreno pokazan od pripadnika hijerarhije u svim glavnim crkvama i vjerskim denominacijama. Ovaj simbol će biti viđen na javnim mjestima, na oltarima, u zračnim lukama i na odjeći koju će nositi čelnici u crkvama.

Ovaj znak – koji se ne smije brkati s žigom Zvijeri – će simbolizirati Novu svjetsku religiju. Oni koji su odgovorni za to se neće više ustručavati da u javnosti pokažu njihov znak, koji je simbol za kontrolu i privrženost zvijeri.

Dan, na koji će prestati svakodnevna Misna Žrtva, na način na koji se mora slaviti u Moje Sveto Ime, će biti dan kada će se taj simbol pojaviti na oltarima i ispred svih Svetohraništa u svijetu.

(Knjiga Istine, 17.4.2013. - Isus)

Na novinarsko pitanje: Kako ste se osjećali kada Vam je predsjednik Morales poklonio raspelo sa srp i čekićem? I gdje je završio? Bergoglio je odgovorio bez imalo srama:

“Bio sam znatiželjan, nisam znao da je vlč. Espinal bio i kipar i pjesnik. Saznao sam to tek u ovih posljednjih nekoliko dana. Ugledao sam to, i za mene je to bilo iznenađenje. Možete ga okategorizirati kao oblik protestne umjetnosti. U Buenos Airesu, prije nekoliko godina, bila je izložba koja je prikazivala djela dobrog kipara, kreativnog Argentinca koji je umro. I to je bila prosvjedna umjetnost, i sjećam se da je jedno djelo prikazivalo raspetog Krista na bačenoj bombi: kritika protiv kršćanstva, ali zbog njegovog savezništva s imperijalizmom. Ja bih to kvalificirao kao protestnu umjetnost, koja u nekim slučajevima može biti uvredljiva.

U ovom konkretnom slučaju, vlč. Espinal je ubijen 1980. To je bilo vrijeme kada je Teologija oslobođenja imala mnogo različitih grana. Jedna od tih grana koristila je marksističku analizu stvarnosti i vlč Espinal je dijelio ove ideje. Znao sam to jer sam te godine bio rektor Teološkog fakulteta, a mi smo o tome puno razgovarali. U istoj godini, general Družbe vlč. Arrupe poslao je pismo isusovcima moleći ih da se prestanu baviti marksističkom analizom stvarnosti i četiri godine kasnije, 1984. godine Kongregacija za nauk vjere objavila je prvi dokument koji je bio kritika, te drugi, koji se više otvara kršćanskim stavovima.

Espinal je bio poklonik ove marksističke analize i on je kreirao ovo djelo. Njegova poezija također pripada tom žanru. To je bio njegov život, njegov način razmišljanja. Bio je poseban čovjek, bogat u ljudskoj genijalnosti, čovjek dobre vjere. Ajmo to ovako protumačiti: Shvaćam njegov rad i nisam ga doživio uvredljivim. Nosim ga sa sobom. Ostavio sam dekorativne počasti koje mi je poklonio predsjednik Morales… Nikada nisam prihvaćao takve ukrase, ali Morales je postupio u dobroj vjeri, da mi ugodi, pa sam to prihvatio kao nešto što dolazi iz naroda. Pomolio sam se u vezi toga i pomislio kako ću ih ostaviti kod Gospe od Copacabane, tako da oni idu u svetište. Drvenog Krista

sam uzeo sa sobom.”